Grčka mitologija

RELIGIJA DREVNE GRČKE-BOGOVI, HEROJI I MITSKA BIĆA

Grčka mitologija se sastoji od legendi-mitova o bogovima i herojima, a koren joj je u verovanju starih Grka.

Stari Grci pridavali su veliki značaj religiji. Ona je duboko prožimala sve vidove njihovog javnog i privatnog života. Glavna odlika helenske religije bila je u tome što su bogovi bili predstavljeni kao ljudi sa svim svojim manama i vrlinama.

Grčka mitologija je oduvek bila interesantna ljudima, posebno istoričarima.
Grčki narod je bio jedan od prvih koji je stvarao mitove preko kojih su pokušavali da shvate sve ono što je prevazilazilo ljudski razum, kao i sve ono što je u njihovim očima bilo neobjašnjivo i neukrotivo. Njihove priče su se prenosile sa kolena na koleno, nadogradjujući se i menjajući se.

Statua AhilaU početku, za vreme rodovskih odnosa, grčka religija sastojala se u obožavanju prirodnih pojava-životinja, zemlje, drveća. Nakon raspada, u homersko doba ova religija zamenjena je verovanjem u bogove. Grci su stvorili mnogo bogova, koje su zamišljali u ljudskom obliku. Ovi bogovi su takodje imali i ljudsku narav, bili su besmrtni i svemoćni. Grčka mitologija je sigurno imala uticaja na sve ostale mitologije.

Dvanaest olimpskih bogova su bili najvažniji bogovi grčkog Panteona, koji su živeli na vrhu planine Olimp. U različitim vremenima je bilo četrnaest bogova koji su smatrani olimpskim, ali ih nikada nije bilo više od dvanaest u isto vreme.

Olimpski bogovi su osvojili prevlast posle pobede u ratu koji je Zevs sa svojom braćom i sestrama poveo protiv Titana. Zevs, Hera, Posejdon, Demetra, Hestija i Had su bili braća i sestre, a ostali su (izuzev Afrodite koja se rodila iz morske pene) obično smatrani Zevsovom decom od različitih majki.

Pročitajte šta kaže grčka mitologija za glavne olimpske bogove.

ZEVS (grčki Zeus, latinski Jupiter)
Zevs je najmladji sin Hrona i Reje. Bio je vrhovni bog iz grčke mitologije, vodja bogova i ljudi, kao i bog neba i groma. Glavno sedište Zevsa je bio vrh planine Olimp u Tesaliji, vrh koji se gubio medju oblacima i dodirivao samo nebo. Na samom vrhu je bila palata boga Zevsa, koju mu je bog Hefest sagradio od čistog zlata. Nakon pobede nad Titanima, Zevs je podelio svet sa svoja dva brata. Hadu je dao podzemni svet, a Posejdonu more.
Pričalo se da Zevs vlada i sudbinom, ali protiv sudbine je Zevs bio nemoćan, jer on nije bio vladar sudbine, već samo njen čuvar i izvršilac.

HERA (grčki Ira)
Hera, veoma poštovana Zevsova supruga, bila je zaštitnica braka i udatih žena. Svojom vernošću davala je primer i bogovima i ljudima. Hera se pojavljuje u brojnim mitovima, a pored svoje podiže i mnogo druge dece, kažnjava neverstvo i surovo se sveti ljubavnicama svoga muža.

Zevs posle pobede nad Hronom, uzima Heru za suprugu, na šta je ona nevoljno pristala. Zevs joj se ranije često udvarao a ona ga je odbijala, dok se jednom nije prerušio u pokislu kukavicu i došao do nje. Hera se sažalila na jadno stvorenje i prigrlila je, a Zevs se istog časa vratio u svoj oblik i silovao je, nakon čega je ona iz stida pristala da se uda za njega.
Hera se često prikazuje u svečanim odorama sa krunom na glavi. U svojoj ruci ona ponekad nosi nar, simbol zdrave krvi, ali i smrti. Nar je takodje i sastojak opijumskih napitaka koji se prave od maka. Kao i sve boginje Hera je bila samovoljna i hirovita.

Poseidon

POSEJDON (grčki Poseidon, latinski Neptun)
Posejdon, drugi po važnosti bog, koji upravlja morima i okeanima. Posejdon je bog mora, zemljotresa i konja. Kao i svu njegovu braću i sestre i Posejdona je progutao njegov otac, ali je i Posejdona, kao i svu ostalu braću i sestre je oslobodio Zevs. Zevs je tada zbacio sa vlasti svoga oca i preuzeo vlast. Tada je podelio zemlju na tri dela i Posejdonu je dao more, Hadu podzemni svet, a za sebe je zadržao zemlju i nebo.

Kada je bio dobre volje Posejdon bi stvarao nova ostrva i more bi bilo mirno, a kada je bio loše volje, uz pomoć svog trozupca je podsticao zemljotrese, potapanje brodova i davljenja. Živeo je u palati na dnu mora koja je napravljena od korala i dijamanata. Imao je mnogo dece sa mnogo žena, kako sa boginjama tako i sa smrtnim ženama.

HAD (grčki Adis)
Had je takodje drugi po važnosti bog, koji vodi brigu o dušama umrlih, gospodar podzemnog sveta, sin Hronov i Rejin. U rimskoj mitologiji se nazivao Pluton.
Smrtnici su Hada najmanje voleli od svih bogova. Had je bio okrutan i nemilostiv, svirep u ratu, ali je bio pravedan i nije bio zao bog. Bio je okrutnog karaktera i zato nije bio omiljen medju bogovima, a kako je upravljao podzemnim svetom, većina smrtnika ga je mešala sa smrću i bojala ga se. Kada su se smrtnici molili Hadu, oni su čelom i rukama dodirivali zemlju da bi bili sigurni da ih je čuo. Žrtvovane su mu crne životinje i krv žrtve bi se sipala u duboku jamu da bi ona stigla do njega, a onaj koji bi tu krv sipao morao je da okrene glavu na drugu stranu. Festival, koji se svakih sto godina držao u njegovu čast, zvao se Svetovne igre. Njegovo oružje bila je dvokraka viljuška, kojom je on uništavao sve što bi mu se našlo na putu ili što nije voleo. Pored ovoga, posedovao je i štap sa kojim je mogao da prebaci duhove mrtvih u svet živih.

DEMETRA (grčki Dimitra)
Demetra, Zevsova sestra, bila je boginja zemlje, cveća i biljaka, žita i plodnosti, hrane, zaštitnica braka i poljoprivrede.

Statua grcke boginje demetre

Najpoznatija je priča o njenoj ćerki Persefoni. Demetra i Persefona su tokom njenog odrastanja bile nerazdvojne i Demetra je obožavala svoju ćerku. Medjutim jednog dana dok je Persefona bila na nekoj livadi, zemlja se otvorila i Had bog podzemlja je povukao dole sa sobom jer je bio zaljubljen u nju. Kada je Demetra to saznala, bilo je već prekasno, Had se u medjuvremenu oženio sa Persefonom i dao joj da pojede jezgro nara koji je bio simbol braka, kada bi neko pojeo nešto u podzemlju, nije više mogao da se vrati na gornji svet. Demetru je obuzeo takav gnev i tuga, da za vreme njenog tugovanja nijedno žitno polje nije radjalo, kao da je čitava priroda tugovala sa njom. Videvši da ovako neće moći dugo, Zevs je odlučio da napravi sporazum izmedju Demetre i Hada. Odlučeno je da 8 meseci Persefona provodi sa svojom majkom, a četiri sa Hadom.

Od tada Persefona dolazi na zemlju u proleće, a Demetra radosna zbog njenog povratka, daje rastinju snagu plodnosti kako bi cela priroda pozdravila zelenilom i cvećem Persefonu. Kad se krajem jeseni Persefona vraća u carstvo mrtvih, cela priroda, a sa njom i njena majka Demetra, tuguju i oblače se u žalosnu odeću naredna.

ATINA
Atina, ćerka Zevsa i Metide, je boginja mudrosti, umetnosti, unutrašnje lepote, obrazovanja, rata i pobede, zaštitnica gradova. lako je bila boginja rata, ona nije bila ratnički raspoložena. Bila je mudra, pametna, i oduvek je pomagala heroje, Perseja, Ahileja, Odiseja i mnoge druge, a Ijubav koju je prema njima osećala nije podrazumevala ništa erotsko. Atina je, isto kao i Artemida, odlučila da u brak ne stupi čak ni sa bogom, već da zauvek ostane devica.

Prema predanju, postoji priča o svadji izmedju Posejdona i Atine, oko samog grada Atine, pod čijom će zaštitom biti grad, i čije će ime da nosi. Da bi rešili spor, odlučili su da oboje poklone gradu po nešto, a da pobedu odnese onaj čiji je poklon prema mišljenju ostalih bogova, potrebniji i dragoceniji.
Tada je Posejdon udario svojim trozubcem o stenje Akropolja i odmah je potekla voda. Zatim je Atina udarila nogom o zemlju, a na tom mestu izniklo je maslinovo drvo, prvo na svetu, blagoslovena biljka koja je simbol mira od davnih vremena. Od tada, kada su bogovi presudili u njenu korist, grad Atina nosi njeno ime i pod njenom je zaštitom. Partenon je njoj bio posvećen, i u Atini su je posebno poštovali, organizujući velike svetkovine u njenu čast, kao što je bila i Panatineja. Njen brat Ares je bio bog rata.

APOLON
Apolon, Zevsov sin, je bog svetlosti, plesa, muzike, izlečenja i medicine, proricanja, poezije, streljaštva i razboritosti. Predstavljan je uvek kao ideal zdravog, skladno razvijenog i lepog mladića. Ljudi su ga poštovali jer je bio bog svetlosti i sunca bez čega život ne bi bio moguć, a takodje i zato što je bio bog sklada i lepote. Apolon je štitio ljude, lečio ihm, brinuo se za njih, nagradjivao dobro i kažnjavao zlo. Bio je i bog streljaštva, a njegove strele nikada nisu promašile metu, pogotovo kada su kažnjavale zlo i nosile kugu. Bio je i bog proročanstva u kojima je ljudima objavljivao Zevsovu volju preko proročica.

Statua apolona

Apolon je bio prelepi bog, visok, skladno gradjen i bujne kose, i zbog toga je imao mnogo Ijubavnih avantura, kako sa Nimfama, tako i sa običnim smrtnicama. Jednom je zavoleo i ćerku boga Peneja, Dafnu. Medjutim ona mu Ijubav nikako nije uzvraćala, već je, pošto je bog stalno proganjao, zamolila oca da je u nešto pretvori, kako bi se spasila. Tako i bi. Nimfa je pretvorena u biljku lovor (dafni=lovor), biljku koja je od onda posvećena Apolonu.

Kada se bližila zima, odvezao bi se svojim kolima upregnutim labudovima u Hiperboreju gde vlada večno proleće i tu je provodio jesen i zimu, a ponekada i na Olimpu. Proleće i leto je provodio u Delfima. Apolonov dolazak na Olimp je donosio radost i dobro raspoloženje, svirao je liru i niko mu nije bio ravan. Apolon i njegova sestra bliznakinja Artemida su bili Zevsovi miljenici, pa je to bio razlog ljubomore drugih bogova.

ARES (grčki Aris)
Ares je bog rata i heroja. Radovao se smrti bilo junaka ili običnih smrtnika, voleo je miris krvi, borbu, zveket oružja, jauke i krike. Aresa nikada nije zanimao uzrok rata, pa čak ni njegov ishod, za njega je bilo najvažnije samo ratovanje.

Ares je mrzeo sve ostale bogove, a medju njima i svoje roditelje Zevsa i Heru, a posebno je mrzeo boginju Atenu. I njega su mrzeli svi bogovi, osim Afrodite koja je negovala i podržavala strast u njemu, Erida koja je volela rat kao i on i Had koji se radovao mladim ratnicima koji su ginuli u ratu. Njega su smatrali za praoca Amazonki-plemena ratobornih žena.

Ares je uvek prikazivan u četvoropregu sa konjima osedlanim zlatnim sedlom. Konji boga Aresa su bljuvali vatru, a on je nosio bakarni oklop, kacigu i koplje i ponekad i štit. Njegove svete ptice su bile orao, detlić i lešinar, a najdraža životinja mu je bila pas, tako da su se u njegovu čast, u Sparti žrtvovali psi. Ares je bio prikazivan i sa zmijom.

AFRODITA (grčki Afroditi)
Afrodita, ćerka Zevsa i Dione, je boginja ljubavi, seksualnosti, spoljne lepote i privlačnosti. Druga verzija njenog rodjenja je da je rodjena iz morske pene koja se stvorila kada je Kron bacio u more Uranove genitalije. Odmah po rodjenju, izašla je iz mora na obalu ostrva Kipra.
Afrodita je bila žena Hefesta, ali mu nije bila verna i održavala je tajne ljubavne veze sa Aresom, zbog čega su je smatrali i ratobornom boginjom koja voli da nosi ratničku opremu.

Hefest je saznao od boga Helija, koji sve vidi, da ga žena vara sa Aresom, i odlučio je da im namesti svoju igru. Plete jednu magičnu, veoma zamršenu i nevidljivu mrežu, i saopštava im da odlazi na ostrvo Limno. U toku večeri, kada je Aris došao u Afroditin krevet, pojavio se Hefest i zarobio ih svojom mrežom. Odmah je pozvao sve bogove sa Olimpa, sa Zevsom na čelu, da im se požali i da ih uveri u Afroditino neverstvo. Oslobodili su ljubavnike, nakon čega se postidjena Afrodita povukla na Kipar, a Ares u Trakiju.

Hermes

HERMES (grčki Ermis)
Hermes, sin Zevsa i Maje, najmladji od svih dvanaest olimpskih bogova, bog trovine i proricanja, lopovluka, pismonoša bogova, pratilac duša. Još od malih nogu, videlo se da će biti lukav i dovitljiv bog, jer iako je još bio u pelenama, uspeo je da svom bratu Apolonu ukrade stado bikova i tako vešto da sakrije, da je Apolon morao da iskoristi sve svoje proročanske sposobnosti i svoja poznanstva da bi ih našao. Na sandalama i šlemu koji je nosio imao je krila i uvek je držao skiptar. Pokraj toga što je prvenstveno bio Zevsov glasnik, odnoseći i donoseći poruke po Zevsovom nalogu, bio je i pratilac duša koje je odvodio u Had.

HEFEST (grčki Ifestos)
Hefest je bog rata i kovačkog zanata, jedan od sinova Zevsa i Here. Po jednom od mitova, pošto se umešao u svadju roditelja, Zevs ga je u besu bacio sa Olimpa i tom prilikom Hefest postaje hrom. Po predanju je pao na vulkansko ostrvo Lemno.

Po drugoj verziji, Hefest se rodio hrom, i Hera je odlučila, stideći ga se, da prikrije njegovo rodjenje, bacivši ga sa Olimpa. Hefest je pao u okean, odakle su ga izvadile Tetida i Eurinoma, i odnegovale ga, čuvajući ga u jednoj pećini pod morem. Kasnije je poslao majci, da bi joj se osvetio, zlatni presto koji je sam napravio. Medjutim, samo što je Hera sela na presto, našla se vezana nevidljivim lancima i niko, sem Hefesta, nije mogao da je oslobodi. Zatim je molbama i dovitljivošću ostalih bogova, Hefest vraćen na Olimp, kako bi oslobodio majku. Priča se da je Zevs, u želji da se iskupi, odlučio da mu, vrativši ga na Olimp, da Afroditu za ženu. lako ružan, Hefest je uvek imao lepe žene, i pored Afrodite, pominju se Hari (oličenje lepote) i Aglaja (oličenje pameti), najmladja od tri Harite.

Oženio se Afroditom, boginjom lepote i ljubavi.
U Hefestovoj nadležnosti bili su zanati. On je napravio bogovima dvorove od bronze, palatu Zevsa od čistog zlata, srebrne lukove Apolonu i Artemidi, nakit Afroditi itd.

ARTEMIDA (grčki Artemis)
Artemida, sestra bliznakinja Apolona, je bila boginja lova, divljine kao i gospodarica i zaštitnica divljači. Od malena, zatražila je od svoga oca Zevsa da ostane neudata, te je naoružana lukom i strelom, obilazila šume u društvu svojih omiljenih srna i jelena.

Po jednom mitu, Artemida i Orion su se zaljubili i planirali da se venčaju. Njihov odnos je hteo da osujeti Apolon koji je odbacivao svaku pomisao na brak izmedju boginje i smrtnika. Izazvao je sestru da isproba svoju streljačku veštinu na meti koja se u daljini jedva videla. Pošto boginja nikada nije odbila izazov, odapela je strelu iz luka i pogodila pravo u centar mete, da bi se nedugo potom pokazalo da je usmrtila svog ljubimca Oriona. Kada je shvatila šta je učinila, ona je zatražila od oca Zevsa da ga premesti na nebo i tako je nastalo sazveždje Orion.

Statua Artemide

Ona je bila osvetoljubiva boginja, koja je kažnjavala sve one koji bi pokazivali nepoštovanje. Istovremeno, štitila je lovce i neiskvarene Ijude.

ESTIJA
Estija,ćerka titana Hrona i njegove žene Reje, je boginja doma, porodice i domaćeg ognjišta. Čim se rodila otac Hron ju je progutao, kao i njenu braću i sestre (Demetru, Heru, Hada, Posejdona) jer se bojao da će se oni pobuniti protiv njega i svrgnuti ga sa vlasti. Ali, kao božansko biće Estija je živela u utrobi svog oca sve dok je nije oslobodio njen najmladji brat Zevs, koji je izbegao sudbinu svoje braće i sestara tako što ga je majka Reja krišom rodila u pećini na ostrvu Kritu.

Ova boginja je bila oličenje porodičnog doma, a zatražila je od svog brata Zevsa da zauvek ostane devica, iako su je Posejdon i Apolon tražili za suprugu. Njen smireni život i stabilan položaj u kući na Olimpu, razlog je što se ne spominje ni u kakvom dogadjaju, za razliku od ostalih bogova. Svoje mesto na Olimpu je ustupila bogu vina Dionisu.

Ona je najljubaznija i najnežnija od svih bogova. Stalno je bila sa smrtnicima na zemlji, a ne sa bogovima na Olimpu.

Estija je simbol zadovoljsta, radosti i harmonije. Njena snaga je u njenoj duši. Oko nje nema svađa, takmičenja, osvajanja, avantura, ljubavnih romansa. Ona je takođe i zaštitnica siročadi i nestale dece.

DIONIS
Dionis je najmladji bog u Panteonu, sin Zevsa i Semele, bog vina, opijanja i otvorene seksualnosti, plodnosti, vegetacije i života.
Dolazak Dinisa na svet je donekle čudan, čak i za grčku mitologiju. Njegova majka je Semela, koja je ljudskog roda, dok je otac Zevs, kralj bogova.

Postoji nekoliko verzija priče o Dionisovom dolasku, no zajednička svima je njegovo ponovno radjanje-uskrsnuće. To ponovno radjanje je i glavni razlog njegovog poštovanja u religijskim misterijama.

Jedna od priča o Dionisu govori kako je Hera, Zevsova žena, ljubomorna na dete koje nije bilo njeno, poslala Titane da ga rastrgaju. Oni su dete namamili igračkama i rastrgali ga na komadiće i gotovo celog pojeli pre nego što ih je Zevs uspeo rasterati svojom božanskom grmljavinom. Jedini deo koji je spašen bilo je njegovo srce. Zevs je srce usadio u utrobu Semele i Dionis biva ponovo rodjen.

Dionis je bio bog rasta i plodnosti vinove loze, a pre svega, bog vina. Religiju vezanu za Dionisa, uvek prati vino, igra i sve što čoveku pomaže da pobegne od svakidašnjice. Dionisijske orgije, bile su religijskog karaktera i sveti čin. Dok su trajali obredi, na ovim ceremonijama se pevala pesma u čast Dionisa.

HEROJI
Grčka mitologija spominje i polubogove, koji se nazivaju herojima. Oni imaju natčovečansku snagu, pamet, spretnost i obično su bili sinovi bogova i smrtnika, zaštitnici ljudi, ubice čudovišta i razbojnika. Najpoznatiji grčki heroji su Herakle (Herakles, Herkules, Herkul), Sizif, Odisej, Ahil, Jason, Persej …

Šta kaže grčka mitologija za Sizifa, Heraklea i Ahila, koji su nam svima poznati po Ahilovoj peti ili pak po izreci “to je Sizifov posao”.

SIZIF

Heroj poznat po personifikaciji uzaludnog posla. Sizif je bio osudjen da veliku kamenu gromadu gura uz planinsku strminu kako bi je postavio na vrh. Svaki put kada je bio blizu vrha, kamena gromada se sunovratila u podnožje brda. Sizif je tako pokušavao iznova i iznova, ali bez uspeha. Na taj način Sizif je bio kažnjen jer je bio veoma lukav i varao je ljude. Sizifu je stigao njegov suparnik, jedini koji ga je bio dostojan, Autolik, sin Hermesa boga vesnika, ali i boga lopova i prevaranata. Autolik je Sizifu priznao da je lukaviji i ponudio mu svoju ćerku za ženu da bi iz te veze nastao najlukaviji čovek na svetu. I tako je i bilo, rodio se Odisej koji je prevazišao i svoga oca.

HERAKLE

Heroj, sin boga Zevsa. Bio je poznat po mnogobrojnim podvizima. Bio je omiljen kod bogova. Apolon mu je poklonio luk i strele, Hermes mač, a Hefest oklop od zlata. Uspeo je da obuzda troglavog psa Kerbera, time izvršivši jedan od svojih najtežih zadataka. Nakon smrti, Herakle je i sam bio primljen u bogove.

AHIL

Heroj, ratnik, najveći junak iz grčke i rimske mitologije. Njegovi roditelji su bili smrtni kralj Pelej i boginja Tetida, a u mladosti obrazovanje mu je dao mudri kentaur (pola čovek pola konj) po imenu Hiron.

Ahilova majka Tetida, još kada je bio mali, pokušala je da ga učini neranjivim tako što ga je uronila u vodu reke Stiksa, koja deli svet mrtvih od sveta živih, ali je tom prilikom morala da ga drži za petu, pa je ona ostala jedino ranjivo mesto na njegovom telu. Ahila su svuda gadjali strelama, ali je on bio neranjiv. Kada bi ga neko pogodio, samo bi izvadio strelu i rana bi mu zarasla. Po izbijanju Trojanskog rata, Ahil je mogao da izabere jednu od dve sudbine, da hrabro umre i postane slavan ili da proživi srećan i dug život, ali bez slave. Protiv volje svojih roditelja odlučio se za kratak, ali slavan život. Ubio je u dvoboju Hektora, princa Troje. Pred kraj rata poginuo je od otrovne strele koja ga je pogodila u petu, njegovo jedino ranjivo mesto.

Od tada se izraz „Ahilova peta“ upotrebljava da označi nečiju jedinu, veliku i obično kobnu slabost. Svako ima svoju Ahilovu petu.

MITSKA BIĆA
Grčka mitologija pominje i razna mitska bića, nestvarnog izgleda i snage. U njih spadaju sirene, kentauri, minotauri, kao i čuveni pas Kerber.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here